Jovan Saković: Možda sam dobio posao u Holandiji jer sam priznao da nešto ne znam

by Vesna Lapčić

Za Jovana Sakovića odabir fakulteta i programa je bio jednostavan – oduvek je znao da će studirati nešto u vezi sa tehnologijama i programiranjem.  Kada je otkrio potencijal koji ima nauka o podacima (data science) u savremenom društvu, koliko brzo, kako kaže za Sve o novcu, raste i u kom pravcu se razvija, Eindhoven University of Technology u Holandiji je bio prirodan izbor. U to vreme je bio jedan od retkih fakulteta koji su imali ozbiljan „Data Science“ program.

Sa Jovanom Sakovićem smo porazgovarali o iskustvu tokom studiranja, ali i tome koliko se brzo zaposlio u Holandiji gde trenutno živi te kako je taj proces tekao.

Šta je ostavilo najjači utisak tokom studija u Ajndhovenu i koliko su vas one pripremile za stvaran rad?

Najjači utisak tokom studija je ostavio fokus na grupne projekte, koji su uglavnom uključivali rad sa “klijentima”. Od prve godine smo učili kako da prezentujemo i komuniciramo o projektu i napretku. Sada mi je jasno zašto takvim projektima nije bio cilj da budu previše tehnološki zahtevni: samostalno ćemo lakše naučiti novi programski jezik ili neku novu tehnologiju, ali je trik predstaviti to na način da svima bude jasno zašto nešto radimo. Već nakon mesec dana rada u konsultantskoj firmi, prepoznao sam značaj komunikacije sa klijentima i onoga što smo radili na fakultetu.

INJA GAĆEŠA, ZAPOSLENA U PORESKOJ UPRAVI ŠVEDSKE: ŽIVOT SA DRUGE PLANETE

Koliko vam je bilo potrebno da nađete posao nakon diplomiranja i kako se uopšte traži posao u Holandiji?

Od trenutka kada sam aktivno krenuo u potragu za poslom do prvog radnog dana prošlo je tačno mesec dana. Traženje posla je bilo konstantno listanje oglasa na LinkedIn-u, istraživanje o kompanijama, dorađivanje CV-a, pisanje motivacionih pisama i slanje aplikacija. Verujem da je prilagođavanje CV-a za svaku pojedinačnu aplikaciju jako bitan faktor – veće su šanse da prođe kroz prvi, automatizovan, filter…

Naravno, pre svega toga, bitno je odlučiti šta tačno tražimo – poziciju, veličinu firme, industrije u kojima bi rado radili (ili u kojima definitivno ne!). Na osnovu toga imamo šansu da dopunimo “rupe” u znanju iz oblasti koje su najtraženije za tu poziciju.

I svakako puno strpljenja i upornosti. Lako je demotivisati se posle deset email-ova koji počinju sa ‘I am sorry to inform you…..’ (prim. aut. žao mi je što moramo da vas obavestimo)…

Kakve su procedure tokom zapošljavanja, koliko puta ste bili na razgovoru, šta mislite da poslodavci u Holandiji najviše vrednuju prilikom zapošljavanja?

Ceo proces mog zapošljavanja je završen tokom desetak dana. Prvi intervju je bio upoznavanje, zatim sam dobio tehnički zadatak koji je postavljen kako bih im pokazao da imam dovoljno znanja za početak. Kroz tehnički intervju sa CTO-om (chief technical officer – tehnički direktor) kompanije smo prošli kroz moje rešenje. Poslednji korak je bio intervju sa direktorom i još jednim članom tima, da se uvere da ću se uklopiti u tim.

Zanimljivost sa tehničkog intervjua za poziciju na kojoj sam trenutno – na pitanje CTO-a o nekom bitnom statističkom pojmu, pokušao sam da objasnim – koliko je to bilo moguće – i nastavio da pokušavam da se nekako „iskobeljam“ iz njegovog potpitanja, ali nisam uspevao. Bilo je očigledno da mi tu nije bilo sve baš najjasnije. Umesto da nastavim sa besmislenim odgovorima, priznao sam da ne znam dovoljno o tome. Prijatno su me iznenadili reakcijom: “To je odgovor koji smo želeli da čujemo”. Jako je bitno da znamo šta ne znamo, da smo spremni da to sebi priznamo, i dovoljno radoznali da želimo to i da naučimo. Moguće je da je pored same diplome i taj momenat odigrao važnu ulogu da dobijem ovaj posao koji sada radim.

I gde ste se zaposlili i kako izgleda organizacija vašeg posla u Holandiji?

Trenutno sam deo tima u konsultantskoj kompaniji Tasman Analytics. Kompanija posluje u Velikoj Britaniji, Švedskoj i Holandiji. Radimo kao ‘privremeni data tim’ i pomažemo klijentima da najbolje moguće koriste svoje podatke. Funkcionišemo kao startup, bez jake, korporativne hijerarhije — brzo se donose odluke, i nema bespotrebnih politika koje bi narušavale timski duh. S obzirom na to da je Tasman oduvek bila skroz „remote“ kompanija (rad na daljinu odnosno od kuće), svi imamo budžet za kućnu kancelariju – dakle da opremimo prostor sa kojeg radimo, kao i za lični razvoj (knjige, sertifikate, konferencije), fitnes i mentalno zdravlje.

Autor: Vesna Lapčić

Related Posts