Zaposleni zahtevaju sve više medicinskih benefita, dobrovoljno zdravstveno osiguranje raste

by Vesna Lapčić

Globalno istraživanje tržišta radne snage kompanije Willis Towers Watson kaže  da 71 odsto poslodavaca smatra da su medicinski benefiti ključni u borbi protiv „cunamija talenata“. Kada se govori o medicinskim benefitima ne misli se isključivo na zdravlje već i na brigu o porodici, programima plodnosti, mentalnom zdravlju. Zdravstveni rizici će biti izraženi i u budućnosti moglo se čuti na nedavno održanoj konferenciji „Rizici novog doba – dve godine pandemije“, u organizaciji platforme Be Risk Protected, čiji su osnivači portali Sveoosiguranju i Sveonovcu.

„Populacija stari, hronične bolesti čine veliki deo potrošnje, a poseban problem je što se svega četiri odsto budžeta ulaže u prevenciju na čemu će raditi i osiguravači“, istakao je  Đorđe Nedeljković, direktor Sektora za korporativno poslovanje i afiniti, UNIQA osiguranja.

Dr Jasmina Knežević, generalna direktorka klinike Acibadem Bel Medic je podsetila da je pet miliona ljudi širom sveta izgubilo život te da je u Srbiji povećana smrtnost i to 18 odsto u 2021. u odnosu na 2020. godinu.

Ona se složila da malo ulažemo u prevenciju koja postaje i globalni problem. „Srbija je po smrtnosti novorođenčadi, obolevanja od kardiovaskularnih bolesti i karcinoma – među prvim zemljama u Evropi. To nije kritika već konstatacija da moramo mnogo da radimo na tome“, rekla je dr Knežević i dodala da su tokom pandemije mnoge bolesti bile zapostavljene pa su sada „zagušeni pacijentima koji su možda izgubili „zlatni period“ za otkrivanje i lečenje raznih bolesti“.

Nedeljković je istakao da zbog svega navedenog očekuje dalji rast dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja koje je 2021. raslo oko 27 odsto u odnosu na 2020. prema podacima Narodne banke Srbije. „Verujem da će još veći broj poslodavaca ugovarati DZO kao vid benefita. Premija neće rasti samo zbog novih klijenata već i postojećih jer smo suočeni sa medicinskom inflacijom. Naime, cene medicinskih usluga rastu, samim tim rastu troškovi odnosno štete i u konačnici se to preslikava na klijente“, objasnio je Nedeljković.

DZO polise ima, kako on procenjuje, oko 250.000 ljudi u Srbiji što je 3,5 odsto ukupne populacije te je prostor za dalji rast ogroman. On je rekao da postoji značajna mogućnost da se ove polise prodaju i fizičkim licima ali je potrebno više vremena i truda. „Taj deo portfolija je profitabilniji za osiguravače. Postoji prostor za napredak ali taj semgnent nije lako razviti“, objasnio je Nedeljković.

Nemanja Petrović, direktor Sektora za korporativne poslove Globos osiguranja je napomenuo da je polisa dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja imala i tokom pandemije osnovno pokriće – bolničko i vanbolničko lečenje i dopunsko pokriće – sistematski pregled, stomatološki i oftamološki pregled, fizikalne terapije. „Poslodavci koji su tokom pandemije imali ugovorenu polisu DZO bili su, sasvim sigurno, u prednosti u odnosu na one koji nisu, oni su spremnije dočekali pandemiju“, rekao je Petrović i dodao da misli da su osiguravači dobro odreagovali tokom pandemije uključujući i pokrića u vezi sa koronom poput dijagnostike, a neki čak i testiranja PCR testom.

Dr Boris Popov, suosnivač prve wellbeing platforme za kompanije Rezilient je istakao da 97 odsto američkih kompanija sa više od 5000 zaposlenih koristi neki oblik programa psihološke podrške, a oko 80 odsto onih koji imaju više od 1000 zaposlenih.  Globalne studije pokazuju da se ulaganje u programe psihološke podrške isplati, odnosno da je ROI tri do devet dolara na svaki investirani dolar u zavisnosti od mnogih parametara.

Top tri benefita za zaposlene prema studiji koja je rađena pre sedam godina na Filosofskom fakultetu su: plaćene edukacije, fleksibilno radno vreme i zdravstveno osiguranje. Posle pandemije benefiti u vezi sa mentalnim zdravljem su skočili u top tri, dodao je on.

„Sve više poslodavaca se odlučuje za uslugu psihološkog savetovanja jer su gubici zbog ugroženog mentalnog zdravlja ogromni. Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije oni globalnu ekonomiju koštaju jedan trilion dolara godišnje. To znači da jedna kompanija sa 500 zaposlenih godišnje gubi pola miliona dolara što psihološka podrška može da reši. Tu pre svega mislimo na izgaranje na poslu i prezentizam – fizička prisutnost a mentalno odsustvo“, rekao je Popov.

 

 

Related Posts