Petina zaposlenih u Evropskoj uniji je neangažovano, nisu čak ni pasivni već su saboteri. Nekada ih čak teško i identifikovati. Da stvar bude lošija po firme, nakon pandemije su saboteri preuzeli vođstvo u brojnosti u odnosu na one koji su spremni da pomognu kompaniji. Osim toga, gledajući starosnu strukturu, slika evropskih zemalja je prilično pesimistična jer sve imaju problem sa starenjem, a istočna Evropa i sa emigracijom stanovništva u razvijenije zemlje.
Ove zapanjujuće podatke izneo je mr Dan Dobre iz kompanije Mercer Marsh Benefits u okviru specijalnog predavanja koje je održao u Beogradu na temu „Od brzih rešenja do kulturne promene – Nova era dobrobiti zaposlenih“ u organizaciji Western Balkans ESG Fondation i kompanije Marsh.
I samo stanje zaposlenih nije najbolje budući da su troškovi bolovanja 2,5 odsto BDP-a Evrope (470 milijardi evra), a u 47 odsto slučajeva uzrok je mentalno zdravlje. S druge strane, jako malo ljudi koristi psihološku podršku, istakao je Dan Dobre.
Prioritet u 2025. za HR timove je unapređenje komunikacije u vezi sa benefitima kako bi radnici razumeli šta dobijaju. Ovo ne iznenađuje budući da je skoro trećina, 28 odsto, zaposlenih frustrirano u pogledu „navigacije“ benefita. Jedan od razloga je i to što je broj benefita počeo naglo da raste nakon pandemije te ih u nekim organizacijama ima više od 30. Na drugom mestu HR prioriteta je unapređenje podrške u vezi sa mentalnim zdravljem kako bi se smanjilo sagorevanje na poslu, na trećem je analiza pristupa kako bi se održali prihvatljivi planovi i za organizacije i za zaposlene; zatim omogućavanje zaposlenima pristup kvalitetnijoj zdravstvenoj zaštiti i na petom mestu je briga o zdravlju i blagostanju starijih radnika.
Samo rangiranje benefita koje žele zaposleni se značajno menja iz godine u godinu. Prošle godine benefiti u vezi sa penzijom su bili na sedmom mestu dok su u ovoj godini na 21. mestu. Mentalno zdravlje je bilo na trećem mestu, a ove godine je na 18. Međutim, ove podatke je neophodno detaljnije analizirati i kako je Dobre rekao, razlog u ovako drastičnim promenama upravo leži i u netransparentnoj komunikaciji onoga što kompanije nude zaposlenima i nerazumevanju usluga i proizvoda koje dobijaju.
„Kada pojedeš prvo parče torte svi su srećni, a kad pojedu celu tortu postaje im muka. Tako je i sa benefitima, ljudi se na njih brzo naviknu. Zato je neophodno nuditi pametnije benefite“, rekao je Dan Dobre.
Kultura brige o zaposlenima znači da, pored plate i benefita, kompanije brinu o dobrobiti zaposlenih – fizičkoj, emocionalnoj, karijernoj, socijalnoj i finansijskoj te da sve programe kompanija pravilno implementira i komunicira. Istraživanja kompanije Mercer pokazuju da zaposleni ostaju u kompaniji zbog sigurnosti posla, pravedne zarade i organizacione kulture.
„Ako govorimo, na primer, o psihološkoj podršci za koju smo videli da je preko potrebna, ali se malo koristi, nije važno svaki mesec dovoditi psihologa u firmu, mogu se snimiti seanse, koristiti veštačka inteligencija, važno je zapravo podizati svest o rizicima i problemima u vezi sa mentalnim zdravljem kako bi ljudi potražli pomoć“, istakao je Dan Dobre i dodao da su teme u vezi sa mentalnim zdravljem i dalje u mnogim zemljama tabu.
Istraživanje pokazuje da više od 50 odsto zaposlenih je voljno da da otkaz da bi uspostavilo ravnotežu između života i posla. Svaki zaposleni koji napusti organizaciju u proseku košta kompaniju trećinu njegove godišnje zarade, dok zaposleni na liderskim pozicijama koštaju mnogo više.