Home Novac Možemo li umesto jeftinih postati pametni radnici?

Možemo li umesto jeftinih postati pametni radnici?

by Vesna Lapčić

Dugo se kao prednost, posebno za privlačenje stranih investicija, isticala jeftina radna snaga u Srbiji. Može li se sa takvom politikom dostići čuvena prosečna plata od 900 evra do 2025. kako je najavio Vučić ili je došlo vreme da umesto jeftinih srpski radnici postanu pametni i dobro plaćeni? Jer za snažniji ekonomski razvoj, bar tako ekonomske teorije govore, potrebno je znanje.

– Glavni resurs za ekonomski rast je ulaganje u ljudsko znanje, talenat i kreativnost, u sprezi sa brzom razmenom informacija i globalnom povezanošću koju tehnologija omogućava. Međutim, za ostvarivanje razvojnih ciljeva nisu dovoljni samo finansijski i regulatorni kapaciteti, već je tome potrebno dodati i performanse obrazovnog i naučnog sistema. Najslabiji segment, kada je samo obrazovni sistem u pitanju, jesu relativno mala izdvajanja za ove namene – kaže Branka Anđelković, programska direktorka Centra za istraživanje javnih politika.

Naime, Srbija izdvaja samo 3,7% BDP-a za obrazovanje, što je ispod proseka zemalja na uporedivom nivou razvoja (4,7%), ali i u poređenju sa regionom (4,6% BDP-a). Kada tome dodamo da troškovi u oblasti istraživanja i razvoja čine samo 0,89% BDP-a (od kojih dominantan deo čine javni rashodi), čini se da su finansijska ograničenja najznačajnija barijera dinamičnijem napretku u domenu obrazovanja i nauke, pokazuju podaci Centra za istraživanje javnih politika.

Dalje, više od 91% istraživača dolazi iz državnog sektora i sektora visokog obrazovanja dok samo 8,2% istraživača radi u poslovnom sektoru. Prema poslednje dostupnim podacima (iz 2018. godine), samo 3,7% doktora nauka radi u poslovnom sektoru. Procena je da ulaganja poslovnog sektor u istraživanje i razvoj iznose 0,36% BDP-a.

Opšta situacija u naučnom i visokoobrazovnom sistemuje je takva, da je ukupan broj istraživača u RS na milion stanovnika iznosi 3.308 u 2019. godini, što je skoro dvostruko manje u odnosu na prosek EU (6.300). Učešće istraživača u ukupnoj zaposlenosti iznosi 0,79%, što je značajno manje u odnosu na prosek EU (1,46%).

– Šta nam sve to govori? U najkraćem da je neophodno ubrzati strateško ulaganje u obrazovanje na svim nivoima da bi Srbija zadržala pristojne pozicije koje je postigla u nekim oblastima (biološke, tehničke nauke, poljoprivreda, itd) ili nastavila da konkuriše u novim oblastim poput pametne poljoprivrede, blockchaina, gaminga – kaže Anđelković.
Dugoročno Srbija će, prema rečima Magde Petković, biti zemlja obrazovane i dobro plaćene radne snage, i to u kontekstu velikog broja investitora te porasta konkurentnosti tržišta rada u delu ponude, što će u krajnjoj liniji dovesti do porasta materijalnog statusa radnika.

Saša Ćorniga, generalni direktor kompanije Continental Automotiv Srbija kaže da Srbija sa novim, sve većim brojem visokotehnoloških kompanija koje dolaze a među kojima je i njihova, odavno nije zemlja jeftine radne snage, kako je bilo do pre nekih 10-ak godina. Tada je najveći fokus bio na kompanijama koje je trebalo da donesu posao za veliki broj ljudi i tako smanje, u tom trenutku veliku nezaposlenost. – Imajući u vidu da se trendovi u auto industriji menjaju i da će procesi kao i tehnologije biti prilično automatizovani, potrebe za visokokvalifikovanim, obučenim, inženjerski kadrovima će samo rasti. Srbija je već pozicionirana visoko na mapi destinacija sa talentovanom, obrazovanom i stručnom radnom snagom, što će svakako i dalje doprinositi dolasku novih investicija i širenju postojećih. Sa druge strane, mogućnost rada u svojoj zemlji na poslovima za koje su se školovali i u dobrim kompanijama, svakako će doprinositi smanjenju trenda odlaska mladih u inostranstvo – uveren je Ćoringa.

Izvor: Ekonometar

Autor: Vesna Lapčić

Foto: Pixabay.com

You may also like