Dočekao nas štrajk železnice u Berlinu: „To je česta pojava ovih dana u Nemačkoj“

by Vesna Lapčić

Piše: Vesna Lapčić

Kako nam je Nemačka oduvek bila reper za standard, evo nekoliko crtica sa putovanja u Berlin tokom upravo završenog vikenda. Kada smo sleteli na aerodrom u petak (8.11.) i krenuli put vozne stanice kako bismo se domogli centra grada sačekala nas je informacija da vozovi ne rade jer železničari štrajkuju tražeći bolje uslove rada jednostavno govoreći veće plate. Sindikat je zahtevao povećanje zarade od 555 evra, kao i bonus u iznosu od 3.000 evra koji bi ublažio efekat inflacije, ali i smanjenje radnih sati sa 38 na 35 nedeljno bez umanjenja plate.

„To je trenutno česta situacija u Nemačkoj ovih dana“, rekla nam gospođa koju smo upitali šta je alternativni način, osim taksija, da stignemo do centra grada mislivši na to da radnici žele veće plate.

Štrajk regionalnih vozova i onih koji voze duže destinacije je trajao 24 časa. Ipak, linija S9, koja vodi do Fridrihštrase stanice, saobraćala je i u petak. Vožnja traje malo duže, gužva je bila očekivana s obzirom na to da vozova nema, ali smo se prevezle do željene destinacije. Karta do centra Berlina sa aerodroma iznosi četiri evra. Tri dana kasnije koristile smo voz koji je brži i udobniji, a i vožnja nad zemljom je mnogo interesantnija nego pod zemljom. Cena karte je ista. Cena metro karte je 3,2 evra, važi dva sata, ali ne za kružne vožnje, dakle samo dok ste „pod zemljom“  i menjate linije. Četiri karte mogu da se kupe i povoljnije za 10 evra.

U subotu smo saznali da su železničari dobili povećanje plate i neoporezivi bonus od 3000 evra zbog inflacije koja je inače u novembru bila 3,2 odsto u odnosu na isti period prošle godine. Da podsetimo u Srbiji je inflacija u novembru bila 8,5 odsto, a cele prošle godine dvocifrena.

Cene u Nemačkoj

Jedna od prednosti visoke inflacije u Srbiji, posebno rasta cena usluge u Beogradu, jeste što više ne primećujete razliku u cenama obroka u restoranima, o prodavnici i da ne pričamo kada odete u neku zapadnu zemlju (pod uslovom da nisu Skandinavske zemlje i Švajcarska). A plate nam još uvek i nisu baš nemačke. Pa krenimo redom,  pola litre vode gazirane smo u jednom marketu nadomak Aleksandar trga platili 14 centi. Da li igde u Srbiji ima da se kupi voda za 16,5 dinara? Litar mleka sa 0,3 odsto masti je manje od evro, a ono masnije 1,2 evra. Deset jaja su dva evra, dok je kilogram espreso kafe Segafredo manje od devet evra. I sada dolazimo do najsočnijeg dela: kilogram junetine je 11,5 evra, svinjskih krmenadli 5,7 erva na sniženju od 20 odsto, dok su pileći bataci i karabataci, 4,5 evra.

Berlinski restorani, ne oni luksuzni jer u njima nismo bili pa i ne znamo, nisu mnogo skuplji od beogradskih. Burgeri se mogu pojesti za oko 10 evra, lazanje i paste za oko 15 evra, kolenica, bečke šnicle, kobasice u tipičnom nemačkom restoranu od 15 do 25 evra dok su piva od 4,5 evra pa na naviše. Kuvano vino, bez posebnih dodataka, na Božnićnom marketu je pet evra, a kafe od 3,5 evra pa naviše zavisi od vrste i veličine šolje. U lokalima koji su poput bolje pekare sa sedećim mestima, slanim i slatkim programom, može se doručkovati za oko pet evra i to veoma bogati sendviči dok su peciva jeftinija od toga. U brzoj hrani veoma obiman doner u tortilji je 7,5 evra.

Interesantno je da božišćni popusti po radnjama nisu još uvek značajni, reklo bi se da su uobičajeni.

Smeštaj u Berlinu jeste nešto skuplji bilo da je reč o hotelima ili stanovima. Na primer hotel Gat Point Charlie, koji se nalazi tik uz Chack Point Charlie, nekadašnju kontrolnu tačku američke i ruske vojske, za tri noći za dve osobe, bez obroka košta 355 evra. Doručak u hotelu je 20 evra po osobi što je prilično visoka cena za mali gradski hotel. Inače, ovaj hotel se nalazi na vrhunskoj lokaciji sa koje je veoma lagano moguće doći do svake centralne turističke destinacije u Berlinu.

Naravno, Berlinski zid ili dvorac Šarlotenburgas su nešto dalje i potreban je metro, ali sve ostalo je nadomak hotela.

Ukoliko ste odlučili da posetite Berlin to je moguće i uz jeftine avio karte preko Wizz Air-a. Povratna karta kupljena pre dva meseca koštala je oko 8.000 dinara bez prtljaga, odnosno sa torbom dimenzija 40x30x20 koje se mogu kupiti u Dechatlonu ili sa tolikim rancem.

Balat – nestvarna četvrt u Istanbulu

Related Posts