U ovom tekstu ćemo objasniti razliku između opšte, profesionalne i menadžerske odgovornosti iz ugla osiguranja.
Opšta odgovornost je građansko-pravna odgovornost za štete pričinjene trećim licima, koje se mogu manifestovati kao povrede, narušavanje zdravlja, smrti ili oštećenje imovine.
Dakle, to nisu štete koje doživi sam osiguranik već treće oštećeno lice. Uz opštu odgovornost, kad god je to zbog prirode posla moguće, ugovara se i produktna odgovornost. Ona pokriva štete trećem licu zbog upotrebe proizvoda sa nedostatkom – koji je pogrešno dizajniran ili ima određenu grešku.
„Najčešće se ove štete povezuju sa prehrambenom industrijom i auto industrijom, ali ne samo sa njima. Biliste u prilici da čujete da se povlače razni proizvodi sa tržišta poput pegli i slično jer se ustanovilo da imaju neki nedostatak, te se prevenira moguća šteta“, objasnio je Zoran Blagojević, predsednik IO Wiener Städtische osiguranja.
U ovom segmentu postoje i određena proširenja, odnosno kompanije mogu da ugovore i osiguranje za štetu koja je nastala upravo zbog povlačenja nekog proizvoda sa tržišta.
„Pre neki dan su vraćene naše jagode iz Belgije jer je utvrđeno da imaju neke štetne materije. U takvim slučajevima se isplaćuje šteta prema trećem licu koje trpi štetu, ali kao izuzetak može da se plati šteta osiguraniku zbog troškova koje ima ili će imati zbog reputacionog rizika“, dodao je Blagojević
Profesionalna odgovornost je odgovornost koja se manifestuje kroz obavljanje intelektualne delatnosti i poslednjih godina se uvodi obavezno osiguranje kod mnogih profesija: advokata, stečajnih upravnika… Pokrivaju se štete trećim licima prouzrokovane greškom nastalom zbog obavljanja te delatnosti.
„Na primer, postoje određeni zahtevi iz radno-pravnih odnosa i ova polisa može pokriti te troškove. Ili kod akvizicija ili raznih drugih transakcija gde su menadžeri, posebno oni na čelu kompanije koja se prodaje, izloženi riziku da se posumnja da su nekim radnjama uticali na visinu kupoprodajne cene“, plastično je objasnio Blagojević.
Menadžerska odgovornost se prevashodno odnosi na direktore i članove Uprava, odnosno lica koja su ovlašćena da preduzimaju određene radnje u ime i za račun kompanije.
„Radeći taj posao mogu da prouzrokuju određene posledice, te može doći do odštetnih zahteva treće strane: pravnih i fizičkih lica. Kod polisa koje pokrivaju odgovornost šteta se odnosi na troškove odbrane od takvih zahteva. Osiguravač se zajedno sa tim licem pojavljuje u pravnom postupku pokušavajući da se odbrani ako su stanovišta da nisu odgovorni ili se u suprotnom pristupa mirnom rešavanju spora i isplati štete trećem licu“, objasnio je Blagojević.