Prvim uspostavljanjem zaloge na investicionim jedinicama fonda (kojim upravlja društvo za upravljanje investicionim fondovima Vista Rica a.d.) u korist domaće banke, ovaj finansijski instrument je po prvi put formalno priznat kao sredstvo obezbeđenja.
Investicione jedinice mogu da posluže kao kolateral za bankarske kredite, pri čemu njihov vlasnik zadržava pravo vlasništva nad jedinicama. Time se dobija pristup dodatnoj likvidnosti bez potrebe za prodajom investicije, a banke dobijaju pouzdan i transparentan vid obezbeđenja.
Ovaj inovativni korak, formalno evidentiran u Centralnom registru hartija od vrednosti, predstavlja značajan razvoj tržišta kapitala, omogućavajući fleksibilnije finansiranje i širu primenu fondova kao kolaterala.
Šta sve omogućava uspostavljanje zaloge na investicionim jedinicama
Uspostavljanje zaloge na investicionim jedinicama omogućava investitorima da bez prodaje jedinica, dobiju kredit, čime se otvara dodatni pristup kapitalu. Procedura je transparentna i jednostavna – zahteva samo notarski overen ugovor i upis u Centralni registar hartija od vrednosti. Za razliku od hipoteke na nekretnini, ovde ne postoje dodatni troškovi procene ili osiguranja nepokretnosti, niti višestruki upisi u katastar.
Investitor zadržava vlasništvo nad jedinicama tokom trajanja kredita, dok su jedinice privremeno opterećene kao kolateral za vraćanje duga. Nema regulatornih ograničenja u pogledu vrste kredita koje ovaj zalog podržava i može se koristiti kod većine kreditnih linija, osim specijalnih namenskih zajmova kao što su stambeni krediti, gde je ugrađen obavezni hipotekarni kolateral. Iznos zajma koji se može obezbediti založnim pravom nad jedinicama zavisi od politike banke. Narodna banka Srbije priznaje zalogu na investicionim jedinicama kao adekvatan kolateral, a banke, u skladu sa svojim pravilima, određuju koliki deo kredita može biti pokriven tim zalogom.
Novo obezbeđenje važi za sve zajmoprimce: i za fizička, i za pravna lica. Jedinice investicionih fondova kao zalogu mogu da koriste građani i privrednici kako bi poboljšali svoje kreditne mogućnosti. Za građane, ova opcija posebno značajno doprinosi dodatnom prilivu kapitala nezavisno od klasičnih kolaterala poput hipoteke na nekretninu. U praksi to znači da, uz kamate i prinose koje ostvaruju kroz fond, investitori sada mogu svoje jedinice staviti kao zalog za kredit. Banke, s druge strane, dobijaju visokolikvidno i lako procenjivo sredstvo obezbeđenja, što smanjuje kreditni rizik. Manji rizik omogućava bankama da ponude povoljnije uslove kreditiranja – niže kamatne stope i pristupačnije kredite za građane i privredu. Na taj način se razvija fleksibilniji finansijski sistem, tržište fondova postaje atraktivnije, a investitorima se osigurava stabilnost i novi izvori finansiranja.
Proces uspostavljanja založnog prava nad investicionim jedinicama odvija se u nekoliko jednostavnih koraka. Nakon što zalogodavac i banka sklope ugovor koji se overava kod notara, podnosi se zahtev za upis u Centralni registar hartija od vrednosti, koji vodi Registar založnog prava na jedinicama.
Postoje li skriveni ili neki drugi nedostaci?
Zaloga na investicionim jedinicama može biti jedini oblik obezbeđenja kod kreditno-garancijskih poslova, što dodatno pojednostavljuje proces finansiranja. Kod specijalizovanih kredita (npr. stambenih) ne može zameniti hipoteku, ali se može primeniti kao dodatno sredstvo u skladu sa politikom banke. U svakom slučaju, nema skrivenih nedostataka, jer ova opcija ne zahteva dodatne troškove niti komplikovane pravne procedure i ne ugrožava vrednost kolaterala. Naprotiv, investicione jedinice mogu i da porastu u vrednosti tokom trajanja kredita, donoseći vlasniku dodatnu korist, dok banka u svakom trenutku raspolaže transparentnim, likvidnim obezbeđenjem.
Ovaj instrument predstavlja finansijsku inovaciju koja pojednostavljuje proces kreditiranja. Za razliku od hipoteke, založno pravo nad investicionom jedinicom ne zahteva procenu nekretnine niti sudski upis, čime se štedi vreme i smanjuju troškovi. Takav oblik obezbeđenja omogućava investitorima pristup likvidnim sredstvima bez potrebe za prodajom imovine, a bankama nudi kvalitetno i transparentno obezbeđenje, što jača efikasnost i stabilnost finansijskog tržišta. Očekuje se da će novi instrument povećati dostupnost kredita, ojačati tržište kapitala i podstaći dalji razvoj finansijske infrastrukture u Srbiji.