Vera Dondur, profesorka Fakulteta za fizičku hemiju, Univerziteta u Beogradu je rekla da ne postoje standardi u pogledu životne sredine kada je reč u litijumu, dok su standardi za bor delimični. Ona je učestvovala na panelu posvećenom projektu Jadar na Kopaonik biznis forumu koji je održan od 2. do 5. marta 2025.
„Ne radi se o rudniku već o velikom rudarsko-industrijskom kompleksu za iskopavanje jadarita, preradu jadarita u koncentrat i preradu u litijum i bornih jedinjenja. To bi bio apsolutno prvi takav projekat u svetu koji spaja za sada dva nespojiva jedinjenja. Radi se o litijumu i o boru. Ono što je karakteristično za ovo nalazište jeste jedinstven mineral i to je neosporno. Istina je da je Rio Tinto dosta uložio u rudarska istraživanja. Tačno je i da je procena rezervi dobra i verovatno da je dosta posvećeno pažnje kako bi se eksploatisala ta radu. Međutim, glavni problem je veliko postrojenje i rudarsko i prerađivačko, kao i mesto na kojem je to zamisleno da to bude urađeno“, rekla je profesorka Dondur.
Vera Dondur je istakla da standardi u pogledu zaštite životne sredine za pomenuta dva elementa ne postoje.
„Ni Evropa ni svet nemaju standarde za litijum jer se on masovno proizvodi tek poslednjih desetak godina. Za bor postoje delimični standardi. Treba da razmišljamo o budućnosti da bismo započeli ovako veliki projekat koji nigde u svetu nije proveren sa dva elementa o kojima, u smislu zaštite životne sredine, vrlo malo znamo. Ne samo u Srbiji već uopšte. Naročito o litijumu. Što se tiče bora – njegova toksičnost se prati oko 70 godina. Veoma je poznato da je to esencijalan element za život i da ima vrlo malu razliku između blagotvornosti i toksičnosti“, naglasila je profesorka.
Za koga je bor toksičan?
„Za sve živo, a naročito za biljke“, istakla je ona.
Bor u svetu, kako kaže, proizvodi Turska. Ona je ujedno najveći proizvođač bora i bornih jedinjenja. Drugi je kompanija Rio Tinto koja ga prerađuje u kalifornijskoj pustinji.
„Oba lokaliteta su potpuno devastirana što se tiče biljnog sveta. Najelementarnije studije su pokazale da ovaj projekat nije isplativ za Srbiju, za kompaniju verovatno jeste“, istakla je Dondur i dodala da „ne može studija o životnoj sredini da da odgovarajuće podatke ako je radi kompanija i ako ne postoje standardi“. Zapitala se kako će kompanija da proceni koliko litijuma sme da ispusti u vodu ili vazduh ako standardi ne postoje.
„Hoćemo li da vidimo posledice pa da kažemo „ups“. Ne treba bezglavo da idemo u taj projekat. Verujem da će u budućnosti litijum biti koristan, on iz Srbije nigde neće da pobegne, zato ga ne treba u jednoj generaciji protraćiti i treba mu pažljivo pristupiti“, zaključila je profesorka.