Od direktora do prosjaka

by Vesna Lapčić

U Beogradu trenutno pred Privrednim sudom akcionari vode slučaj protiv jednog direktora zbog štete koju je naneo kompaniji. U tom procesu, trenutno mu je blokirana imovina vredna pola miliona evra. U Sloveniji je dosuđena presuda kojom je jedan direktor banke ostao bez dva miliona evra.

Prema Zakonu o privrednim društvima u kategoriju odgovornih direktora za vođenje firme spadaju svi menadžeri, članovi izvršnog odbora, nadzornog odbora, likvidacioni upravnici, prokuristi i svi zastupnici društva. Oni imaju dužnost da svoje poslove obavljaju savesno, sa pažnjom dobrog privrednika i u razumnom uverenju da deluje u najboljem interesu društva.

Ljubica Tomić iz advokatske kancelarije Tomić, Sinđelić i Groza objašnjva da su odgovornosti navedenih funkcija i daleko veće.

„Zakon predviđa i dužnost uzdržavanja od konkurencije, odnosno poštovanje zabrane konkurencije, bez obzira da li je navedena u ugovoru, zatim, dužnost čuvanja poslovne tajne i dužnost prijave ličnog interesa u slučaju da sa vama povezana lica (a krug je dosta širok, i do treće pobočne linije srodstva), zaključuju ugovor sa vašim privrednim društvom ili sa društvom sa kojim vaše društvo ima neki poslovni interes. Na primer, ako je vaše društvo komitent neke banke, a vaše dete uzima kredit kod te banke, to se smatra poslom sa ličnim interesom koji biste morali po određenoj proceduri da prijavite nadležnom organu u društvu, u onom sa dvodomnim upravljanjem nadzornom odboru, a sa jednodomnim skupštini akcionara ili članova društva. Ovde se radi o dužnosti prijave ličnog interesa, dakle nije u pitanju zabrana. Međutim, čak i ako to ne učinite, a nema štete za društvo, neće biti pravnih posledice. Ali ako to ne učinite, vi se izlažete riziku zahteva za naknadu štete i teretu dokazivanja da je sve bilo lege artis, odnosno po propisima“, navodi Tomić.

Ona dodaje da u dužnosti direktora spadaju i ograničenje ovlašćenja direktora, kao i odgovornost za davanje neistinitih izjava, i napominje da sve ove odgovornosti, izuzev odgovornosti za dužnost pažnje direktora, povlače i krivičnu odgovornost.

Tomićeva ističe da je domaći Zakon koji reguliše menadžersku odgovornost u skladu sa zakonima EU, ali da dve stvari ipak ne poznaje:

„To je prvo odgovornost direktora za nepokretanje stečaja, ozbiljna odgovornost na Zapadu (sada zamrznta tokom korona krize), i to je za tržište i za poverioce kritično, a druga stvar je naš Zakon daje relativno kratak subjektivni rok za tužbu. Objektivni rok je dug, vi možete izaći iz nekog društva, a tužba može uslediti u roku od (najduže) pet godina od učinjene štetne radnje, ali subjektivni rok se računa od dana od kada je akcionar saznao za štetnju radnju i on je šest meseci. Problem je u tome što vi možete saznati za štetnu radnju, a da šteta još nije nastala u tom roku. To je ozbiljan propust Zakona, subjektivni rok bi trebalo da počne da teče od saznanja za štetu, a ne za povredu dužnosti“, navodi Tomićeva.

Ljubica Tomić

Bez osiguranja preuzima se veliki rizik

U svetu već duže vreme ljudi na pomenutim funkcijama u ozbiljnim kompanijama uopšte ne razmišljaju da rade bez odgovarajuće polise osiguranja.

Važno da se razlikuje tri vrste odgovornosti direktora – opšta odgovornost, profesionalna odgovornost i menadžerska odgovornost.

Opšta odgovornost dolazi iz tradicionalnih linija poslovanja, i reč je o fizičkim štetama, o oštećenjima materijalne imovine ili telesnim povredama. Kod druge dve radi se o čisto finansijskim štetama. Profesionalna odgovornost nastaje ako dođe do štete zbog stručne greške, dok menadžerska nije vezana za struku, odnosno delatnost kompanije.

Sanja Jovanović iz Wiener Städtische osiguranja objašnjava da klasična polisa menadžerske odgovornosti (D&O polisaDirectors’ & Officers’ Liability Policy) pokriva direktora od odštetnih zahteva koji bi došli, pre svega, od vlasnika kapitala.

„Takva jedna tužba može da bude direktno na direktora, da iz svog džepa plati, a može i ka celom društvu, u slučaju da ono stane iza direktora.  Pre nego što se dođe do suda, postoji čitav set troškova koje mora da plati ili direktor, ili da budu plaćeni iz bilansa društva ako kompanija stane iza njega. To su troškovi angažovanja advokata, predistražnog i istražnog postupka, PR troškovi za potrebe očuvanja reputacije, bilo fizičkog lica ili cele kompanije, ako dolazi do nekog izručenja tu su i troškovi ekstradicije, kod zaplene imovine direktora polisa pokriva osnovne, nužne životne troškove kao što su renta, školovanje, komunalni troškovi…“, kaže Sanja Jovanović dodajući da je D&O kompleksna polisa i da u različitim zakonodavstvima pokriva različite slučajeve.

Sanja Jovanović

Related Posts