Razgovarala: Andrijana Cvetićanin za Biznisuregionu
Hajdana Kostić (30) je završila grafički dizajn na Fakultetu likovne umetnosti na Cetinju, iako je u detinjstvu pokazala veliki talenat za klavir.
Umetnica iz Crne Gore nedavno je u zemlji regiona-Srbiji, u Beogradu, održala treću samostalnu izložbu.
Boje i kist ispunjavaju deo njene svakodnevice. Vredna i talentovana Hajdi bavi se i grafičkim dizajnom, crta ilustracije za knjige i časopise, organizuje izložbe, umetničke radionice za decu i odrasle, team buildinge, pokretala je humanitarne akcije.
Za Biznis u regionu “oslikali” smo temu ekonomskog položaja mladih umetnika u regionu i zašto je važno da mladi slikari stiču i primenjuju znanja iz preduzetništva.
Da li mladi likovni umetnici u regionu, konkretno u Crnoj Gori, mogu da žive isključivo od svog posla.
Na Balkanu je mnogo teže baviti se umjetnošću i zarađivati za život, porodicu nego što je to u drugim, razvijenijim djelovima svijeta. Pogotovo ako ste mladi i na početku karijere.
Ja uspijevam da se izborim sa troškovima života, ulaganjima u dalji rad i razvoj, ulaganjima u materijal, u produkciju izložbi izvan zemlje samo zato što se osim čiste likovne umjetnosti, odnosno slikarstva, bavim i grafičkim dizajnom.
Radim kompletni grafički dizajn, ilustracije za knjige, časopise, hotele. Organizujem izložbe, različite vrste radionica i team building aktivnosti, učestvujem na eventima; radim dosta različitih poslova bliskih likovnoj umjetnosti.
Imam ogromnu želju da uspijem i sve što radim podređujem tome. Uporedo sa tim angažmanom razvijam umjetničku karijeru što nije lako nimalo.
Baviti se isključivo umjetničkom disciplinom kao što je vajarstvo, multimedijalna umjetnost, umjetnost instalacije, pisanje, balet, strip – Crna Gora definitivno nije područje koje omogućava da se od toga živi. Primera radi inflacija je uticala na cene slikarskog materijala, a neke posebne brige države o zaštiti I pomoći umjetnika-nema. Takođe, sami umjetnici nijesu zainteresovani za udruživanja i rad na poboljšanju pozicije. Nemamo osjećaj zajednice, socijalizacije I zajedničkog rada.
U kojoj meri onda umetnik mora da bude i preduzetnik?
Na početku skoro pa na dnevnoj bazi, ukoliko nema agenta ili tim koji radi sa njim. Na samom početku karijere krenula sam u “Izazov 365”. Svakog dana crtala sam crtež i objavljivala na društvenim mrežama. Izazov je trajao čak 800 dana!
Bila sam opsjednuta željom da postanem bolja umjetnica i namjerom da zarađujem od umjetnosti. Novac od drugih poslova koje sam radila ulagala sam u materijal, knjige, sponzorisanje objava na mrežama.
Svuda sam nosila male radove i čekala priliku da ih pokažem. Slala sam upite za saradnju mnogim firmama. Često nisam dobijala odgovor, ali bi se desilo da me neko pozove za saradnju.
Isto kao prije pet godina, kad sam počela, i dalje tražim prilike. Uvijek sam budna da uočim gdje bi nešto moglo da se odradi, kreira, predloži saradnja. To je zbog ogromne stvaralačke energije, a i jako sam uporna.
Osjećam da je pitanje trenutka kad ću doživjeti proboj na svjetsku scenu. To je ono o čemu najradije pričam s prijateljima, o čemu maštam i čemu sam posvećena.
Da li si dobila ekonomsko, business znanje na akademiji?
Na studijama nismo dobili takvo obrazovanje. Nisam sigurna u kom obliku i u kojoj mjeri bi trebalo uključiti, ali definitivno bi pomoglo. Nakon školovanja, kad počne “stvarni” život, uvidite da ništa nije onako kako ste zamišljali.
Tada je potrebno da postoje dodatne konferencije, radionice, kursevi gde bi stekli poslovna znanja. Kada uđete u svijet i kada se otvore mnoga pitanja, a nemate odgovore i država bi mogla da pomogne: podstičući mlade da ostanu umjetnici i preduzetnici, kako bi se na obostranu korist umjetnici razvijali i postali kapital svoje zemlje.
Pobedila si na ovogodišnjem Red Bull doodle art takmičenju Crne Gore. Ranije si bila ambasador programa Coca Cole. Da li je danas, makar u smislu pozicioniranja nečijeg umetničkog rada, potrebno mecenarstvo kompanija?
Kada su u pitanju velike kompanije one znaju šta rade. Imaju iskustva, uvid u savremene trendove; velike budžete, nevjerovatne ljude. Saradnja s velikom kompanijom je dobra prilika.
Kao crnogorska pobjednica Red Bull doodle art-a 2023, boravila sam u Amsterdamu, upoznala svjetski poznate umjetnike, ljude iz biznisa, zaradila prvi novac od NFT kolekcije koju smo radili sa kanadskim umjetnikom Burnt Toastom. Otvorila sam nove vidike kada je u pitanju umjetnost.
A prije pet godina na Coca Cola radionici za osnaživanje mladih tri dana nosila sam radove čekajući trenutak da pitam mentorku mogu li da probam da prodam radove. Pokušaj prodaje se završio mojim dirljivim govorom, suzama s obe strane i ogromnim aplauzom. Nakon toga me je Coca Cola unajmila da budem ambasador projekta.
Preporučila bih svima da se prijavljuju na konkurse i takmičenja. Bila sam na korak da se ne prijavim na Doodle art, a pobjedila sam i doživjela nevjerovatan uspon karijere.
Iz ličnog skustva, saradnja sa kompanijama za mlade umjetnike i te kako koristi. To je odlična prilika da dođu do šire publike, konekcija, dobiju sredstva ili savremene alate za produkciju novih djela.
Pre nekoiko dana zatvorena je tvoja izložba u Beogradu. Da li je lako/teško ući u galerijski prostor u zemljama regiona?
Samostalna izložba u SKC “Srećnoj galeriji” je prošla fenomenalno. Na otvaranje su došli uspješni ljudi, glumci, modni kreatori, koje sam prije gledama samo na tv-u ili mrežama. Nekoliko slika je prodato i moram neskromno da priznam, na toj izložbi su izloženi moji najbolji radovi do sada.
Kada iza nekog stoje sjajni radovi nije teško naći prostor u galerijama. Dešavalo se da kada sam imala drugačije opuse radova apliciram na nekim mjestima u regionu i budem odbijena. Ali, isto tako sam na istim mjestima kasnije dobijala termin kada su mi radovi bili bolji.
Mislim da nije teško, možda je to čak najlakši dio aktivnosti jednog umjetnika.
Radiš kao ilustrator, organizovala si humanitarne akcije, radionice… Koliko je sve deo slikarskog opusa ili je tvoj karakter?
Temperamentna sam i “brzog” karaktera. Imam osjećaj ako sad ne uradim nešto, da se to nikad neće ostvariti. Moto kojim se vodim je “sad ili nikad”.
Vodim me ogromna želja da uspijem i prosto sam gladna novih prilika, izazova. Ne volim da se vežem, volim slobodu. Zato sam odabrala umjetnost, ali ni u umjetnosti ne želim da sam zarobljena u jednom stilu, mediju. Sve to diktira moje stvaralaštvo. Želim da se oprobam u svemu što mi se dopadne i što smatram da odgovara mom senzibilitetu.
Planovi do kraja godine?
Još jedna izložba u Beogradu, stalna postavka mojih radova u luksuznom hotelu u Londonu i izložba na Rubix festivalu u Porto Montenegru.